32/61. Smrtna kazna
Generalna skupština,
Imajući u vidu član 3. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, koja afirmiše pravo svakog lica na život, kao i član 6. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, koji takođe afirmiše pravo na život kao urođeno pravo svakog ljudskog bića,
Podsećajući na svoje rezolucije 1396 (XIV) od 20. novembra 1959. godine, 2393 (XXIII) od 26. novembra 1968. godine, 2857 (XXVI) od 20. decembra 1971. godine i 3011 (XXVII) od 18. decembra 1972. godine, kao i na rezolucije Ekonomskog i socijalnog saveta 934 (XXXV) od 9. aprila 1963. godine, 1574 (L) od 20. maja 1971. godine, 1656 (LII) od 1. juna 1972, 1745 (LIV) od 16. maja 1973. godine i 1930 (LVIII) od 6. maja 1975. godine, koje potvrđuju stalnu zainteresovanost Ujedinjenih nacija za izučavanje pitanja smrtne kazne s ciljem da se podstiče puno poštovanje prava na život svakog lica,
Zabrinuta zbog činjenice da su samo tridesetdve države odgovorile na upitnik koji im je poslat u okviru pripreme prvog petogodišnjeg izveštaja Generalnog sekretara o smrtnoj kazni iz 1975. godine, koji je podnet u skladu sa rezolucijom 1745 (LIV) Ekonomskog i socijalnog saveta,
Primećujući sa zabrinutošću da, bez obzira na ograničeni napredak pomenut u prvom petogodišnjem izveštaju Generalnog sekretara o smrtnoj kazni iz 1975. godine, još uvek nije nimalo jasno da je ostvaren bilo kakav napredak u pravcu ograničavanja primene smrtne kazne, što bi opravdavalo zaključke Generalnog sekretara iz gore pomenutog izveštaja,
Imajući u vidu da će se Šesti kongres Ujedinjenih nacija o sprečavanju kriminala i tretmanu prestupnika održati 1980. godine,
Uzimajući u obzir zahtev Ekonomskog i socijalnog saveta, iz njegove rezolucije 1930 (LVIII), a shodno rezoluciji 2857 (XXVI) Generalne skupštine, da Generalni sekretar nastavi sa izveštajem o praksama i zakonskim rešenjima kojima se reguliše pravo lica osuđenih na smrtnu kaznu da podnesu zahtev za pomilovanje, zamenu kazne ili odlaganje kazne, te da o ovim pitanjima izvesti Savet najkasnije na njegovoj šezdesetosmoj sednici, zajedno sa osnovnim izveštajem o smrtnoj kazni za 1980 godinu,
Izražavajući želju da se razmatranje pitanja smrtne kazne od strane Ujedinjenih nacija nastavi i proširi,
1. Potvrđuje iznova da, kako je to utvrđeno rezolucijom 2857 Generalne skupštine (XXVI) i rezolucijama Ekonomskog i socijalnog saveta 1574 (L), 1745 (LIV) i 1930 (LVIII), glavni cilj kome treba težiti u oblasti smrtne kazne jeste postepeno ograničavanje broja krivičnih dela za koja se može izreći smrtna kazna, imajući u vidu poželjnost njenog ukidanja;
2. Poziva države članice da Generalnom sekretaru dostave odgovarajuće informacije za pripremu njegovog drugog petogodišnjeg izveštaja o smrtnoj kazni, koji će biti podnet 1980. godine, kao i izveštaja o praksama i zakonskim rešenjima kojima se reguliše pravo lica osuđenih na smrtnu kaznu da podnesu zahtev za pomilovanje, zamenu kazne ili odlaganje kazne;
3. Poziva Ekonomski i socijalni savet da izvesti Generalnu skupštinu, na njenoj tridesetpetoj sednici, o svojim razmatranjima i preporukama zasnovanim na gore pomenutim izveštajima Generalnog sekretara, kao i o studiji koju će podneti Komitet za sprečavanje i kontrolu kriminaliteta, u skladu sa rezolucijom Saveta 1930 (LVIII);
4. Poziva Šesti kongres Ujedinjenih nacija o sprečavanju kriminaliteta i tretmanu prestupnika da raspravlja o različitim aspektima primene smrtne kazne, kao i o mogućnostima za njeno ograničavanje, uključujući i širu primenu pravila koja se odnose na pomilovanje, zamenu ili odlaganje kazne, i da o tome, uz svoje preporuke, izvesti Generalnu skupštinu na njenoj tridesetpetoj sednici;
5. Zahteva od Komiteta za sprečavanje i kontrolu kriminaliteta da razmotri pitanje odgovarajućeg mesta na agendi Šestog kongresa za temu pomenutu u paragrafu 4. kao i da pripremi dokumentaciju o ovom pitanju;
6. Odlučuje da na svojoj tridesetpetoj sednici razmatra, kao visoko prioritetno, pitanje smrtne kazne.
98. plenarna sednica
8. decembar 1977. godine