KANCELARIJA VISOKOG KOMESARA ZA LJUDSKA PRAVA
Pitanje smrtne kazne
Rezolucija o ljudskim pravima 2005/59
Komisija za ljudska prava,
Podsećajući na član 3. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, koji potvrđuje pravo svakoga na život, ubeđena da je ukidanje smrtne kazne od suštinskog značaja za zaštitu ovog prava i podsećajući na član 6. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i na članove 6. i 37a. Konvencije o pravima deteta,
Uzimajući u obzir da Drugi fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima predviđa da niko ko je pod jurisdikcijom država potpisnica neće biti pogubljen kao i da će svaka država potpisnica preduzeti sve neophodne mere za ukidanje smrtne kazne pod svojom jurisdikcijom,
Podsećajući da je 1. jula 2003. godine stupio na snagu Protokol br. 13. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Evropska konvencija o ljudskim pravima), koji se odnosi na ukidanje smrtne kazne pod svim okolnostima,
Podsećajući takođe na svoje prethodne rezolucije u kojima je izrazila svoje uverenje da ukidanje smrtne kazne doprinosi jačanju ljudskog dostojanstva i progresivnom razvoju ljudskih prava,
Pozdravljajući izostavljanje smrtne kazne iz spiska sankcija koje su ovlašćeni da izriču Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, Međunarodni krivični sud za Ruandu i Međunarodni krivični sud,
Pozdravljajući takođe ukidanje smrtne kazne u pojedinim državama nakon poslednjeg zasedanja Komisije, kao i odluke donete u drugim državama kojima se ograničava primena smrtne kazne, između ostalog i isključivanjem pojedinih kategorija lica ili krivičnih dela iz njene primene,
Pohvaljujući države koje su nedavno pristupile Drugom fakultativnom protokolu uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,
Pozdravljajući činjenicu da mnoge države, koje još uvek zadržavaju smrtnu kaznu u svom krivičnom zakonodavstvu, primenjuju moratorijum na pogubljenja i takođe pozdravljajući regionalne inicijative koje imaju za cilj uspostavljanje moratorijuma na pogubljenja i ukidanje smrtne kazne,
Potvrđujući garancije za zaštitu prava lica suočenih sa smrtnom kaznom, izložene u aneksu Rezolucije Ekonomskog i Socijalnog saveta 1984/50 od 25. maja 1984. godine, kao i odredbe koje se odnose na implementaciju uputstava sadržanih u rezolucijama Saveta 1989/64 od 24. maja 1989. godine i 1996/15 od 23. jula 1996. godine,
Potvrđujući takođe rezoluciju 2000/17 od 17. avgusta 2000. godine Potkomisije za promociju i zaštitu ljudskih prava o međunarodnom pravu i osuđivanju na smrtnu kaznu lica koja nisu navršila 18 godina u vreme izvršenja krivičnog dela,
Duboko zabrinuti zbog nedavnog ukidanja moratorijuma na pogubljenja u nekoliko država,
Primećujući da Komitet za ljudska prava razmatra probleme vezane za pitanje smrtne kazne,
Pozdravljajući napore različitih sektora civilnog društva, na nacionalnom i međunarodnom nivou, da se postigne ukidanje smrtne kazne,
1. Izražava zabrinutost zbog kontinuirane primene smrtne kazne širom sveta, a naročitu zabrinutost kada ista sledi nakon suđenja koja ne odgovaraju međunarodnim standardima pravičnosti, kada pojedine države izriču smrtne kazne u suprotnosti sa ograničenjima postavljenim u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima i Konvenciji o pravima deteta kao i garancijama koje štite prava lica suočenih sa smrtnom kaznom;
2. Osuđuje kontinuiranu primenu smrtne kazne na osnovu bilo kog diskriminatornog zakonodavstva, politike i prakse;
3. Osuđuje takođe slučajeve u kojima ženama preti smrtna kazna na osnovu rodno diskriminatornog zakonodavstva, politike ili prakse, kao i neproporcionalnu primenu smrtne kazne protiv lica koja pripadaju nacionalnim, etničkim, verskim ili jezičkim manjinama;
4. Pozdravlja, sedmi po redu, petogodišnji izveštaj Generalnog sekretara o smrtnoj kazni i implementaciji garancija za zaštitu prava lica suočenih sa smrtnom kaznom (E/2005/3), podnet u skladu sa rezolucijama Ekonomskog i socijalnog saveta 1745 (LIV) od 16. maja 1973. godine i 1995/57 od 28. jula 1995. godine i sa odlukom Saveta 2004/242 od 21. jula 2004. godine, u kome se zaključuje da postoji ohrabrujući trend ukidanja i ograničavanja primene smrtne kazne u većini zemalja, ali da još mnogo ostaje da se uradi u implementaciji gore navedenih garancija u državama koje su je zadržale;
5. Poziva sve države koje još primenjuju smrtnu kaznu da:
a) Ukinu smrtnu kaznu u potpunosti, a u međuvremenu uspostave moratorijum na pogubljenja;
b) Postepeno ograniče broj krivičnih dela za koje može biti izrečena smrtna kazna, ili barem da ne prošire njenu primenu na ona dela za koja se ona sada ne primenjuje;
c) Učine dostupnim javnosti informacije koje se odnose na izricanje smrtne kazne kao i one koje se odnose na sva planirana pogubljenja;
d) Pruže Generalnom sekretaru i odgovarajućim telima Ujedinjenih nacija informacije u vezi sa primenom smrtne kazne i poštovanjem garancija za zaštitu lica suočenih sa smrtnom kaznom;
6.Poziva sve države potpisnice Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, koje još uvek nisu to učinile, da razmotre mogućnost pristupanja Drugom fakultativnom protokolu uz pakt, koji ima za cilj ukidanje smrtne kazne odnosno njegovog ratifikovanja;
7. Poziva sve države koje još primenjuju smrtnu kaznu da:
a) Ne izriču smrtnu kaznu za krivična dela koja su počinila lica mlađa od 18 godina života;
b) Izuzmu od primene smrtne kazne bremenite žene i majke sa malom decom;
c) Ne izriču smrtnu kaznu licima koja pate od bilo kog oblika mentalnog ili intelektualnog invaliditeta, odnosno da ne pogubljuju takva lica;
d) Smrtne kazne izriču samo za najteža krivična dela i samo na osnovu pravnosnažne presude donete od strane nezavisnog i nepristrasnog nadležnog suda, kao i da obezbede pravo na pravično suđenje i pravo na pomilovanje i zamenu kazne;
e) Obezbede da svi pravni postupci, uključujući i one koji se vode pred specijalnim tribunalima ili na osnovu specijalnih nadležnosti , a posebno oni koji se vode zbog krivičnih dela za koja je zaprećena smrtna kazna, budu u skladu sa minimalnim procesnim garancijama sadržanim u članu 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima;
f) Obezbede takođe da pojam „najtežeg krivičnog dela“ ne bude širi od umišljajnih krivičnih dela sa smrtnom ili drugom izuzetno teškom posledicom, kao i da se smrtna kazna ne izriče za krivična dela bez elemenata nasilja, kao što su finansijska krivična dela, upražnjavanje verskih obreda ili izražavanje mišljenja i doborovoljni seksualni odnosi između punoletnih lica, kao i da smrtna kazna ne bude obavezna;
g) Povuku i/ili ne ulože nijednu novu rezervu na član 6. Pakta koja bi mogla biti u suprotnosti sa ciljem i svrhom Pakta, s obzirom da član 6. sadrži minimalna pravila za zaštitu prava na život i univerzalno prihvaćene standarde u ovoj oblasti;
h) Poštuju garancije za zaštitu prava lica suočenih sa smrtnom kaznom i u potpunosti poštuju svoje međunarodne obaveze, naročito one iz člana 36. Bečke konvencije o konzularnim odnosima, a naročito pravo na obaveštavanje o konzularnoj pomoći u okviru pravnog postupka, kako je to istaknuto u praksi Međunarodnog suda pravde i potvrđeno nedavnim relevantnim presudama;
i) Obezbede da se, tamo gde ima smrtnih kazni, one izvršavaju na način koji nanosi najmanju moguću patnju i da se ne izvršavaju javno ili na bilo koji drugi ponižavajući način, kao i da obezbede da se odmah obustavi primena naročito okrutnih i nečovečnih načina pogubljenja, poput kamenovanja;
j) Ne pogube nijedno lice sve dok u vezi s njegovim slučajem traje bilo koji pravni postupak, na međunarodnom ili nacionalnom nivou.
8. Poziva države koje više ne primenjuju smrtnu kaznu ali je zadržavaju u svom zakonodavstvu, da je ukinu;
9. Poziva države koje su nedavno obustavile ili najavile obustavljanje de facto ili de iure moratorijuma na pogubljenja, da se ponovo obavežu da će suspendovati pogubljenja;
10. Zahteva od država koje su primile zahtev za ekstradiciju lica po osnovu optužbe za delo za koje je zaprećena smrtna kazna, da izričito zadrže pravo da odbiju ekstradiciju u odsustvu verodostojnih garancija od nadležnih vlasti države molilje da smrtna kazna neće biti izvršena, i poziva države da pruže uverljive garancije ako se to od njih traži, kao i da ih se pridržavaju;
11. Zahteva od Generalnog sekretara da Komisiji, na njenoj 62.sednici i u saradnji sa vladama, specijalizovanim agencijama i međudržavnim i nevladinim organizacijama, podnese godišnji dodatak uz svoj petogodišnji izveštaj o smrtnoj kazni i implementaciji garancija za zaštitu prava lica suočenih sa smrtnom kaznom, obraćajući posebnu pažnju na izricanje smrtne kazne licima mlađim od 18 godina života u vreme izvršenja dela i licima sa mentalnim ili intelektualnim invaliditetom;
12. Odlučuje da nastavi sa razmatranjem ovog pitanja na svojoj šezdesetdrugoj sednici pod istom tačkom dnevnog reda.
58. sednica,
20. april 2005.
[Usvojeno zapisni
kim glasanjem sa 26 prema 17 glasova, uz 10 uzdr~anih]