sr-Latn-RSen-GB
Select the search type
 
  • Site
  • Web
Search
facebook twiter contact contact
  • Uvod
  • Baza osudjenika
  • Baza propisa
    • Srbija
      • Ustavi
      • Zakoni
      • Podzakonski akti
    • Jugoslavija
      • Ustavi
      • Zakoni
      • Podzakonski akti
  • Teme
    • Abolicionizam
    • Statistike
    • Načini pogubljenja
      • Streljanje
        • Karaburma
        • Povez
      • Vešanje
      • Mrtva šiba
      • Točak
      • Dekapitacija
      • Nabijanje na kolac
        • Falaka
        • Čengele
      • Javno izlaganje tela pogubljenih
    • Dželati
      • Alojz Sajfrid
      • Škola za dželate
      • Florijan Mauzner
      • Karlo Dragutin Hart
      • Egidij Fuks
      • Stanislav Todorović
      • Lazar Šaraba
      • Paja Jockov
      • Milorad Golubović
    • Abolicija 2002
    • Zašto smo protiv smrtne kazne?
    • Smrtna kazna u književnosti
      • Franc Kafka
      • Aleksandar Popović
      • Leonid Andrejev
      • Bora Ćosić
      • Andrej Bičkov
      • Alber Kami
      • Jovan Jovanović Zmaj
      • Viktor Igo
      • Oskar Vajld
      • Ranko Risojević
      • Radovan Beli Marković
      • Vidosav Stevanović
      • Žozef de Mestr
      • Teodor Drajzer
      • Danilo Kiš
      • Fransoa Vijon
      • Stendal
      • Horhe Luis Borhes
      • August Šenoa
      • Slobodan Gavrilović
      • Vladimir Nabokov
      • Ivo Andrić
      • Gajto Gazdanov
      • Piter Keri
      • Stefan Odegi
      • Jevgenij Ivanovič Zamjatin
      • Džek London
      • Aleksandar Gatalica
      • Artur Kestler
      • Fjodor Mihailovič Dostojevski
      • Vitalij Šentalinski
      • Embrouz Gvinet Birs
      • Andrija Matić
      • Dragan Radulović
      • Džon Grišam
      • Stevan Tontić
      • Džordž Orvel
      • Miloš Crnjanski
      • Aleksandar Hemon
      • Ljubomir Simović
      • Svetolik Ranković
      • Vladimir Sorokin
      • Per Fabjan Lagerkvist
      • Mirko Kovač
      • Hana Kent
      • Stevan Raičković
      • Meša Selimović
      • Žan Ipolit Tiseran
      • Tokatčuk Olga
      • Norman Majler
      • Jovica Aćin
      • Haled Hosein
      • Stiven King
      • Borislav Pekić
      • Truman Kapote
      • Milovan Marčetić
      • Niko Bartulović
      • Jovan Radulović
      • Stanislav Krakov
      • Margaret Etvud
      • Andres Roslund i Borge Helstrom
      • Stojan V. Živadinović
      • Dragiša Vasić
      • Milena Marković
      • Oskar Davičo
      • Žan Pol Sartr
      • Đorđo Manganeli
      • Aleksandar Petrov
      • Italo Kalvino
      • Džon Stajnbek
      • Vladislav Bajac
      • Velimir Lukić
      • Platon
      • Mihail Bulgakov
      • Don DeLilo
      • Bruno Jasjenjski
      • Fric Hohvelder
      • Dragutin Ilić
      • Miroslav Krleža
      • Edgar Li Masters
      • Ante Kovačić
      • Milka Aleksić Grgurova
      • Vilijam Šekspir
      • Mori Ogai
      • Mo Jen
      • Robert Muzil
      • Toni Parsons
      • Henrik Sjenkjevič
      • Mišel Turnije
      • Šon Ašer
      • Ćamil Sijarić
      • Nikolaj Vasiljevič Gogolj
      • Nikita Stanesku
      • Čarls Dikens
      • Stanjislav Ignjaci Vitkjevič
      • Desanka Maksimović
      • Oliver Peč
      • Svetlana Velmar Janković
      • Simo Matavulj
      • Laslo Blašković
      • Nenad Jovanović
      • Anri de Monterlan
      • Olga Tokarčuk
      • Arundati Roj
      • Salman Ruždi
      • Herbert Zbignjev
      • Hulio Kortasar
      • Enes Halilović
      • Milovan Đilas
      • Andžej Bursa
      • Patrik Ziskind
  • Bibliografija
  • Medjunarodno pravo
    • Ugovori
      • Univerzalni
      • Regionalni
        • Afrika
        • Amerika
        • Evropa
    • Deklaracije
      • Univerzalne
      • Regionalne
        • Afrika
        • Amerika
        • Evropa
    • Rezolucije
      • OUN
      • Drugo
    • Drugo („Meko pravo“)
    • Praksa
      • Evropski sud za ljudska prava
      • Interamerički sud za ljudska prava
      • Komitet za ljudska prava
    • Međunarodni standardi
    • Moratorijum OUN
  • Javno mnjenje
    • Debate
      • Skupština Srbije, 2002
      • Ustavotvorni odbor,Skupština Kraljevine Srbije1888
    • Peticije
      • Peticija 1980.
      • Peticija 1983.
      • Peticija 1983. - potpisnici iz Srbije
    • Ankete
      • anketa19
      • anketa20
      • Anketa2021
      • anketa2022
  • Vesti
    • Tekuće
    • Arhiva
  • Akcije
    • Tekuće
    • Prošle
  • Linkovi
strana ažurirana: 27.02.2013

Paja Jockov

Paor iz Rumenke, Paja Jockov je rođen  oko 1916. godine. Pred kraj Drugog svetskog rata, 1944. godine, prišao je partizanima, a posle rata je služio u Narodnoj miliciji. Tada je postao član Komunističke partije Jugoslavije. A zahvaljujući članstvu u Partiji, postao je i dželat. To je bilo ovako: 

 
   Ferenc Sombathelji

U novembru 1946. godine, Vrhovni sud Vojvodine je osudio na smrt devetoricu visokih mađarskih oficira i činovnika koji su bili odgovorni za masovne pokolje Srba i Jevreja (tzv. racije) tokom rata. Prvooptuženi na tom procesu, honvedski general Ferenc Sombathelji, osuđen je na smrt streljanjem, a trojica njegovih saradnika na smrt vešanjem. Komandir Narodne milicije, zadužen za izvršenje smrtnih kazni, dobio je partijsku instrukciju da bi, s obzirom na značaj suđenja i visoke funkcije osuđenih, bilo poželjno da smrtnu kaznu vrše ljudi od poverenja, po mogućstvu članovi Partije, kako bi se predupredile eventualne sabotaže. Komandir je kao jednog od izvršilaca odabrao Paju Jockova i saopštio mu da mu je poveren „odgovoran zadatak“. Uputio ga je da se o tehnici vešanja obavesti kod izvesnog Maričića, koji je već uspešno obesio nekoliko osuđenih u Novom Sadu, ali je bio vanpartijac.

Paja Jockov je, „koliko se seća“, u narednih 15 godina izvršio 116 smrtnih kazni. Najteže mu je bilo kada je njegov starešina, šef novosadske policije, 1946. osuđen na smrt zato što je prisvojio ukradeno odelo, nađeno kod provalnika koga je isleđivao. Jockov je svog bivšeg šefa ubio iz revolvera, iz neposredne blizine, ali tek iz drugog pokušaja i to ga je duboko potreslo. 

Penzionisan je 1960. godine, s teškim psihičkim oštećenjima. Psihijatru se žalio da ga „progone mrtvi“, ali zbog obaveze čuvanja službene tajne nije mogao da mu objasni ko su oni, pa je lekar dijagnostikovao „maniju gonjenja“. Kao penzioner je mnogo pio i opsesivno obilazio mesta u okolini Novog Sada na kojima je vršio egzekucije. Umro je 1970. godine.

O Paji Jockovu je ostavio opširnu belešku Veljko Komlenović, koji je od 1968. do 1972. bio šef policije u Novom Sadu. On je više puta intervjuisao Jockova, a razgovarao je i sa psihijatrima koji su ga lečili.

design by s4it impresum | autorska prava | privatnost | mapa sajta