sr-Latn-RSen-GB
Select the search type
 
  • Site
  • Web
Search
facebook twiter contact contact
  • Uvod
  • Baza osudjenika
  • Baza propisa
    • Srbija
      • Ustavi
      • Zakoni
      • Podzakonski akti
    • Jugoslavija
      • Ustavi
      • Zakoni
      • Podzakonski akti
  • Teme
    • Abolicionizam
    • Statistike
    • Načini pogubljenja
      • Streljanje
        • Karaburma
        • Povez
      • Vešanje
      • Mrtva šiba
      • Točak
      • Dekapitacija
      • Nabijanje na kolac
        • Falaka
        • Čengele
      • Javno izlaganje tela pogubljenih
    • Dželati
      • Alojz Sajfrid
      • Škola za dželate
      • Florijan Mauzner
      • Karlo Dragutin Hart
      • Egidij Fuks
      • Stanislav Todorović
      • Lazar Šaraba
      • Paja Jockov
      • Milorad Golubović
    • Abolicija 2002
    • Zašto smo protiv smrtne kazne?
    • Smrtna kazna u književnosti
      • Franc Kafka
      • Aleksandar Popović
      • Leonid Andrejev
      • Bora Ćosić
      • Andrej Bičkov
      • Alber Kami
      • Jovan Jovanović Zmaj
      • Viktor Igo
      • Oskar Vajld
      • Ranko Risojević
      • Radovan Beli Marković
      • Vidosav Stevanović
      • Žozef de Mestr
      • Teodor Drajzer
      • Danilo Kiš
      • Fransoa Vijon
      • Stendal
      • Horhe Luis Borhes
      • August Šenoa
      • Slobodan Gavrilović
      • Vladimir Nabokov
      • Ivo Andrić
      • Gajto Gazdanov
      • Piter Keri
      • Stefan Odegi
      • Jevgenij Ivanovič Zamjatin
      • Džek London
      • Aleksandar Gatalica
      • Artur Kestler
      • Fjodor Mihailovič Dostojevski
      • Vitalij Šentalinski
      • Embrouz Gvinet Birs
      • Andrija Matić
      • Dragan Radulović
      • Džon Grišam
      • Stevan Tontić
      • Džordž Orvel
      • Miloš Crnjanski
      • Aleksandar Hemon
      • Ljubomir Simović
      • Svetolik Ranković
      • Vladimir Sorokin
      • Per Fabjan Lagerkvist
      • Mirko Kovač
      • Hana Kent
      • Stevan Raičković
      • Meša Selimović
      • Žan Ipolit Tiseran
      • Tokatčuk Olga
      • Norman Majler
      • Jovica Aćin
      • Haled Hosein
      • Stiven King
      • Borislav Pekić
      • Truman Kapote
      • Milovan Marčetić
      • Niko Bartulović
      • Jovan Radulović
      • Stanislav Krakov
      • Margaret Etvud
      • Andres Roslund i Borge Helstrom
      • Stojan V. Živadinović
      • Dragiša Vasić
      • Milena Marković
      • Oskar Davičo
      • Žan Pol Sartr
      • Đorđo Manganeli
      • Aleksandar Petrov
      • Italo Kalvino
      • Džon Stajnbek
      • Vladislav Bajac
      • Velimir Lukić
      • Platon
      • Mihail Bulgakov
      • Don DeLilo
      • Bruno Jasjenjski
      • Fric Hohvelder
      • Dragutin Ilić
      • Miroslav Krleža
      • Edgar Li Masters
      • Ante Kovačić
      • Milka Aleksić Grgurova
      • Vilijam Šekspir
      • Mori Ogai
      • Mo Jen
      • Robert Muzil
      • Toni Parsons
      • Henrik Sjenkjevič
      • Mišel Turnije
      • Šon Ašer
      • Ćamil Sijarić
      • Nikolaj Vasiljevič Gogolj
      • Nikita Stanesku
      • Čarls Dikens
      • Stanjislav Ignjaci Vitkjevič
      • Desanka Maksimović
      • Oliver Peč
      • Svetlana Velmar Janković
      • Simo Matavulj
      • Laslo Blašković
      • Nenad Jovanović
      • Anri de Monterlan
      • Olga Tokarčuk
      • Arundati Roj
      • Salman Ruždi
      • Herbert Zbignjev
      • Hulio Kortasar
      • Enes Halilović
      • Milovan Đilas
      • Andžej Bursa
      • Patrik Ziskind
  • Bibliografija
  • Medjunarodno pravo
    • Ugovori
      • Univerzalni
      • Regionalni
        • Afrika
        • Amerika
        • Evropa
    • Deklaracije
      • Univerzalne
      • Regionalne
        • Afrika
        • Amerika
        • Evropa
    • Rezolucije
      • OUN
      • Drugo
    • Drugo („Meko pravo“)
    • Praksa
      • Evropski sud za ljudska prava
      • Interamerički sud za ljudska prava
      • Komitet za ljudska prava
    • Međunarodni standardi
    • Moratorijum OUN
  • Javno mnjenje
    • Debate
      • Skupština Srbije, 2002
      • Ustavotvorni odbor,Skupština Kraljevine Srbije1888
    • Peticije
      • Peticija 1980.
      • Peticija 1983.
      • Peticija 1983. - potpisnici iz Srbije
    • Ankete
      • anketa19
      • anketa20
      • Anketa2021
      • anketa2022
  • Vesti
    • Tekuće
    • Arhiva
  • Akcije
    • Tekuće
    • Prošle
  • Linkovi
strana ažurirana: 27.02.2013

Mrtva šiba

Ovaj način pogubljenja je u Srbiji primenjivan od 1804. do 1859. godine. Predstavljao je novinu, preuzetu iz austrijske vojske, u kojoj je to bio uobičajen način kažnjavanja. U Srbiji je, međutim, mrtva šiba korišćena i u civilnom pravosuđu kao krivična sankcija.

Osuđeni na ovu kaznu je morao da prođe određen broj puta kroz špalir sastavljen od određenog broja vojnika (ili civila), od kojih je svaki morao da ga pri prolazu udari šibom po leđima. Osuđenom su ruke vezivane za kundake pušaka ili za dva komada drveta („rukunice“), pa su ga tako kroz špalir vodila dva vojnika ili policajca, već prema tome da li se radilo o vojnoj ili civilnoj kazni. Kada više nije mogao da korača, stavljan je na kolica koja su pratioci vukli kroz špalir.

Težina i naziv kazne zavisili su od broja ljudi u špaliru i broja prolazaka kroz špalir. Ako je u špaliru bilo više od 300 ljudi i ako je osuđeni prolazio kroz špalir dvanaest ili više puta u svakom pravcu (ukupno 24 ili više prolazaka), a to je podrazumevalo da mu se zada 7.200 udaraca, smrtni ishod je bio gotovo izvestan. Zato se takva kazna zvala mrtva šiba.

 
 Presuda hajduku iz 1812. godine: „šibom mertvom kroz
500 momaka 24 puta da prođe“ 


Ako bi osuđeni ipak ostao živ, oslobađan je svake dalje kazne. Međutim, u nekim slučajevima je presuda glasila da se osuđeni vodi kroz stroj sve dok ne umre od udaraca – poznate su dve takve presude iz 1830. godine.  Ako je špalir brojao manje od 300 ljudi ili ako se kroz njega prolazilo manje od 24 puta, to je bila polumrtva šiba, i smatrana je telesnom a ne smrtnom kaznom. Na primer, smrtna presuda jednom hajduku iz 1808. godine zamenjena je polumrtvom šibom: „da ima kroz 300 momaka šibe 5 puta [u svakom pravcu] proći“.

Ako osuđenik preživi kaznu šibom, ukazivana mu je pomoć: iz leđa su mu vađeni patrljci šiba i leđa su mazana jakijom (mast od sapuna, rakije i jaja, za lečenje rana na konjskim leđima), a zatim je zavijan u presnu ovčiju ili goveđu kožu. Posmatrači su skupljali krvave patrljke šibe, jer se verovalo da oni imaju lekovita svojstva.

Do 1847. godine, mrtvom šibom su, pored odraslih muškaraca, mogli biti kažnjeni i žene i maloletnici. Međutim, te godine je mrtva šiba za žene i maloletnike ukinuta i zamenjena drugim telesnim kaznama. Za žene je bila propisana kazna od sto udaraca kamdžijom, a za maloletnike, zavisno od pola i uzrasta, boj šibom, štapom, kamdžijom ili rozgom (pritkama). Umesto mrtvom šibom, maloletnik stariji od 16 godina je kažnjavan „propisnom šibom“, tj. prolaskom kroz špalir sa šibama, ali ne više od šest do devet puta, a maloletnica sa 50 do 70 udaraca kamdžijom.

 
 kamdžija 

Sredinom 19. veka u Srbiji se javio otpor prema šibanju osuđenika. Po zakonu, građani su bili obavezni da učestvuju u izvršenju ove kazne i morali su da plate globu ako to odbiju. Ipak, u gradovima su oni to masovno činili, pa policija često nije bila u stanju da formira špalir od više stotina ljudi, koliko je bilo potrebno za mrtvu šibu. Na selu nije bilo takvog otpora, pa je policija predlagala da se za izvršenje kazne šibom mobilišu seljaci ili vojnici, ali ti predlozi nisu prihvaćeni, uglavnom zahvaljujući mlađim činovnicima u vladi, školovanim na pravnim fakultetima u inostranstvu. Tako je, 6. maja 1859, u Srbiji ukinuta kazna šibom, uključujući i mrtvu šibu, i zamenjena kaznom zatvora (robije).



Sve ostale vrste telesnih kazni su u Srbiji ukinute tek 1873. godine. Inače, one su se sastojale u zadavanju određenog broja udaraca batinom tj. štapom (za muškarce), kamdžijom (za žene) i rozgom tj. pritkom (za maloletnike).  



 
 Rešenje o ukidanju kazne šibom, 1859. 


design by s4it impresum | autorska prava | privatnost | mapa sajta