sr-Latn-RSen-GB
Select the search type
 
  • Site
  • Web
Search
facebook twiter contact contact
  • Uvod
  • Baza osudjenika
  • Baza propisa
    • Srbija
      • Ustavi
      • Zakoni
      • Podzakonski akti
    • Jugoslavija
      • Ustavi
      • Zakoni
      • Podzakonski akti
  • Teme
    • Abolicionizam
    • Statistike
    • Načini pogubljenja
      • Streljanje
        • Karaburma
        • Povez
      • Vešanje
      • Mrtva šiba
      • Točak
      • Dekapitacija
      • Nabijanje na kolac
        • Falaka
        • Čengele
      • Javno izlaganje tela pogubljenih
    • Dželati
      • Alojz Sajfrid
      • Škola za dželate
      • Florijan Mauzner
      • Karlo Dragutin Hart
      • Egidij Fuks
      • Stanislav Todorović
      • Lazar Šaraba
      • Paja Jockov
      • Milorad Golubović
    • Abolicija 2002
    • Zašto smo protiv smrtne kazne?
    • Smrtna kazna u književnosti
      • Franc Kafka
      • Aleksandar Popović
      • Leonid Andrejev
      • Bora Ćosić
      • Andrej Bičkov
      • Alber Kami
      • Jovan Jovanović Zmaj
      • Viktor Igo
      • Oskar Vajld
      • Ranko Risojević
      • Radovan Beli Marković
      • Vidosav Stevanović
      • Žozef de Mestr
      • Teodor Drajzer
      • Danilo Kiš
      • Fransoa Vijon
      • Stendal
      • Horhe Luis Borhes
      • August Šenoa
      • Slobodan Gavrilović
      • Vladimir Nabokov
      • Ivo Andrić
      • Gajto Gazdanov
      • Piter Keri
      • Stefan Odegi
      • Jevgenij Ivanovič Zamjatin
      • Džek London
      • Aleksandar Gatalica
      • Artur Kestler
      • Fjodor Mihailovič Dostojevski
      • Vitalij Šentalinski
      • Embrouz Gvinet Birs
      • Andrija Matić
      • Dragan Radulović
      • Džon Grišam
      • Stevan Tontić
      • Džordž Orvel
      • Miloš Crnjanski
      • Aleksandar Hemon
      • Ljubomir Simović
      • Svetolik Ranković
      • Vladimir Sorokin
      • Per Fabjan Lagerkvist
      • Mirko Kovač
      • Hana Kent
      • Stevan Raičković
      • Meša Selimović
      • Žan Ipolit Tiseran
      • Tokatčuk Olga
      • Norman Majler
      • Jovica Aćin
      • Haled Hosein
      • Stiven King
      • Borislav Pekić
      • Truman Kapote
      • Milovan Marčetić
      • Niko Bartulović
      • Jovan Radulović
      • Stanislav Krakov
      • Margaret Etvud
      • Andres Roslund i Borge Helstrom
      • Stojan V. Živadinović
      • Dragiša Vasić
      • Milena Marković
      • Oskar Davičo
      • Žan Pol Sartr
      • Đorđo Manganeli
      • Aleksandar Petrov
      • Italo Kalvino
      • Džon Stajnbek
      • Vladislav Bajac
      • Velimir Lukić
      • Platon
      • Mihail Bulgakov
      • Don DeLilo
      • Bruno Jasjenjski
      • Fric Hohvelder
      • Dragutin Ilić
      • Miroslav Krleža
      • Edgar Li Masters
      • Ante Kovačić
      • Milka Aleksić Grgurova
      • Vilijam Šekspir
      • Mori Ogai
      • Mo Jen
      • Robert Muzil
      • Toni Parsons
      • Henrik Sjenkjevič
      • Mišel Turnije
      • Šon Ašer
      • Ćamil Sijarić
      • Nikolaj Vasiljevič Gogolj
      • Nikita Stanesku
      • Čarls Dikens
      • Stanjislav Ignjaci Vitkjevič
      • Desanka Maksimović
      • Oliver Peč
      • Svetlana Velmar Janković
      • Simo Matavulj
      • Laslo Blašković
      • Nenad Jovanović
      • Anri de Monterlan
      • Olga Tokarčuk
      • Arundati Roj
      • Salman Ruždi
      • Herbert Zbignjev
      • Hulio Kortasar
      • Enes Halilović
      • Milovan Đilas
      • Andžej Bursa
      • Patrik Ziskind
  • Bibliografija
  • Medjunarodno pravo
    • Ugovori
      • Univerzalni
      • Regionalni
        • Afrika
        • Amerika
        • Evropa
    • Deklaracije
      • Univerzalne
      • Regionalne
        • Afrika
        • Amerika
        • Evropa
    • Rezolucije
      • OUN
      • Drugo
    • Drugo („Meko pravo“)
    • Praksa
      • Evropski sud za ljudska prava
      • Interamerički sud za ljudska prava
      • Komitet za ljudska prava
    • Međunarodni standardi
    • Moratorijum OUN
  • Javno mnjenje
    • Debate
      • Skupština Srbije, 2002
      • Ustavotvorni odbor,Skupština Kraljevine Srbije1888
    • Peticije
      • Peticija 1980.
      • Peticija 1983.
      • Peticija 1983. - potpisnici iz Srbije
    • Ankete
      • anketa19
      • anketa20
      • Anketa2021
      • anketa2022
  • Vesti
    • Tekuće
    • Arhiva
  • Akcije
    • Tekuće
    • Prošle
  • Linkovi
strana ažurirana: 27.02.2013

Povez

Običaj da se osuđenome pred streljanje stavi povez preko očiju je skoro univerzalan. Mnogi veruju da je to human čin, u interesu osuđenog, jer on onda ne mora da „gleda smrti u oči“, a suočavanje sa smrću koja dolazi je – veruje se – posebno teško i traumatično iskustvo. Zato se misli i da osuđeni koji odbija povez pokazuje veliku hrabrost.

Ustvari, običaj povezivanja očiju ima sasvim drugo poreklo i njegova prvobitna svrha nije bila da zaštiti osuđenog nego, naprotiv – dželata.

Naime, u animističkim verovanjima, ali i u savremenim religijama ili bar u onom njihovom delu koji se svodi na praznoverice, postoji iskonski strah od mrtvaca, jer se misli da mrtvi – zapravo, „njihove“ duše, koje su besmrtne – mogu da se, na razne načine, svete živima. Mnogi današnji običaji vezani za sahranjivanje imaju svoje korene u tom iskonskom strahu i predstavljaju profilaktične mere kojima se živi štite od mrtvih. Oblačenje crnine i pokrivanje lica ožalošćenih velom imaju za cilj da onemoguće duši umrlog da prepozna učesnike sprovoda i tako spreče osvetu (u nekim nerazvijenim društvima, još uvek se primenjuju i drastičnije mere, kao što je običaj da ožalošćeni izgrebu lice noktima ili oštrim predmetom ili, ako su muškarci, da puste bradu). Iz istog razloga se pogrebne povorke i danas u mnogim mestima vraćaju sa groblja drugim putem od onoga kojim su došle, s ciljem da dezorijentišu pokojnikovu dušu.

Naročito opasnim se smatraju duše onih koji umru preranom ili nasilnom smrću, uključujući tu i izvršenje smrtne kazne, jer one – veruje se – imaju najviše razloga za osvetu. Otuda su izvršioci smrtne kazne u posebno opasnom položaju i jedan od načina da se zaštite jeste da osuđenome vežu oči kako njegova duša ne bi videla ko je izazvao njegovu smrt. Oči su u ovom kontekstu posebno važne jer se verovalo da je „sedište duše“ u očima („anime sedem esse in oculis“). Drugi način je da se sâm dželat maskira kako ga duša ubijenog ne bi prepoznala – zato je klasičan kostim dželata u srednjem veku uključivao kapuljaču koja u potpunosti pokriva lice. (Naravno, dželat je, pored sujevernog straha od osvete pogubljenog, imao i druge razloge da se krije – strah od osvete osuđenikove rodbine i pristalica, ali i želju da, zadržavajući anonimnost, izbegne društveni prezir i stigmu kojom su dželati bili žigosani.)

Povez preko očiju osuđenog je samo jedna mera kojom se izvršioci smrtne kazne ali i svi oni koji posmatraju pogubljenje štite od natprirodne osvete. U istu rubriku spadaju brojne druge magijske radnje koje učesnici i posmatrači preduzimaju prilikom javnih pogubljenja osuđenika na smrt. A što se osuđenog tiče, vezivanje očiju nimalo ne olakšava njegov položaj – naprotiv, ono uzrokuje prostornu dezorijentaciju i tako uvećava strah od, sada nevidljive, opasnosti.

1941. streljanje šesnaest Partizana i jednog nemačkog vojnika, Josef Schulz, u Smederevskoj Palanci

design by s4it impresum | autorska prava | privatnost | mapa sajta
design by s4it site notice| copyright | privacy policy| site map