Stevan Tontić
Biografija
|
Stevan Tontić, pesnik, esejista, prevodilac sa nemačkog, antologičar, rođen je 30.12.1946. godine u Grdanovcima, kod Sanskog Mosta. U Sarajevu, gde je živeo od 1967. godine završio je studije filozofije sa sociologijom, i u tom gradu ostaće sve do 1993. godine kada napušta Sarajevo zbog rata, odlazi u egzil u Nemačku.
Objavio je zbirke poezije: Nauka o duši i druge vesele priče (1970), Tajna prepiska (1976), Naše gore vuk (1976), Hulim i posvećujem (1977), Crna je mati nedelja (1983), Prag (1986), Ring (1987), Sarajevski rukopisi (1993,drugo dopunjeno izdanje (1998), Moj psalm (Main Psalm) ( 1997, Berlin) Blagoslov izgnanstva (2001), Sveto i prokleto (2008). Autor je i knjige proze Tvoje srce, zeko, priče raskomadanog romana (1998), sastavljač nekoliko antologija. Radio je kao urednik u čuvenoj sarajevskoj izdavačkoj kući „Svjetlost“.
Dobitnik je Šestojulske nagrade grada Sarajeva, nagrade „Aleksa Šantić“, „Milan Rakić“, nagrade „Jovan Jovanović Zmaj“, kao i dve nagrade u Nemačkoj: za liriku od Bavarske akademije lepih umetnosti i nagrade grada Hajdelberga „Književnost u egzilu“. U Sarajevo se vratio krajem 2001. godine. Poezija Stevana Tontića prevedena je na nekoliko jezika.
Pesma Stevana Tontića O ODRUBLJIVANJU GLAVE objavljena je u „Poljima“ ,
asopisu za knji~evnost i teoriju, godina LVIII, broj 479, januar-februar 2013. godine.
O ODRUBLJIVANJU GLAVE
Od svih klasi
nih na
ina pogubljenja
Najfascinantniji je odrubljivanje glave -
Giljotina ili panj, svejedno.
Impresionira, doduše i vješanje,
Mada pokazuje izvesne mane.
Pukne li u~e, vješanik ostaje u ~ivotu.
I samo izmicanje oslonca ispod njega
Trik je koji baca loše svjetlo
Na izvršenje pravde i dostojanstvo d~elata.
Odrubljivanjem glave stvar je
ista ko suza.
Tako munjevit, efikasan, u suštini bezbolan
Susret sjekire i vrata
( Pa imao
ovo vratinu ko vo),
Zadovoljava najviše estetske kriterijume,
I zakone najstro~e.
Da nije tako zar bi narod
Tr
ao na gubilište kao na so?
Glava polo~ena na panj uzdignuta je na oltar.
Odakle e pasti u naru
je Bo~je.
Tek na giljotini ili panju
(Naravno, ako su propisano zdeljani),
Glava dobija kona
an smisao
Poput glave Marije Stjuart,
Da i ne pominjemo Jovana Krstitelja.
Još nešto u slavu postupka i sprave,
Što za prijatelje pogubljenog nije malenkost.
Za njih je sve
ano odrubljivanje glave
Kraljevski potpis na njenu besmrtnost.