sr-Latn-RSen-GB
Select the search type
 
  • Site
  • Web
Search
facebook twiter contact contact
  • Home
  • Convict Database
  • Serbian Law
    • Serbia
      • Constitutions
      • Statutes
      • Regulations
    • Yugoslavia
      • Constitutions
      • Statutes
      • Regulations
  • Topics
    • Abolitionism
    • Statistics
    • Modes of execution
      • Shooting
        • KaraburmaEng
        • Blindfolded
      • Hanging
      • Lethal Gauntlet
      • The Wheel
      • Decapitation
      • Impalement
        • Çengel
        • Falaqa
      • Public display of bodies
    • The Executioners
      • Alois Seyfried
      • Flоriаn Маusnеr
      • Karlo Dragutin Hart
      • Egidij Fux
      • Stanislav Todorović
      • Lazar Šaraba
      • Paja Jockov
      • Milorad Golubović
    • 2002 Abolition
    • Why oppose the death penalty?
    • The death penalty in literature
      • Laslo Blašković (en-GB)
  • Bibliography
  • International Law
    • Treaties
      • Universal
      • Regional
        • Africa
        • America
        • Europe
    • Declarations
      • Universal
      • Regional
        • Africa
        • America
        • Europe
    • Resolutions
      • OUN
      • Other
    • Other („Soft Law“)
    • Case Law
      • European Court of Human Rights
      • Interamerican Court of Human Rights
      • Human Rights Committee
    • International Standards
    • UN Moratorium
  • Public Opinion
    • Debates
    • Petitions
    • Opinion Polls
      • anketa19 (en-GB)
      • anketa20 (en-GB)
      • Anketa2021 (en-GB)
      • anketa2022 (en-GB)
  • News
    • Current
    • Archive
  • Campaigns
    • Current
    • Historical
  • Links
page updated: 27.02.2013

Točak

Točak ili kolo bio je skoro univerzalni način pogubljenja u srednjovekovnoj Evropi, a sreće se i u tadašnjoj Turskoj i Rusiji. Osuđenik se, licem prema gore i raširenih nogu i ruku, vezuje za podmetnute oblice ili drvenu rešetku koja leži na zemlji. Dželat uzima u ruke običan kolski točak, zamahuje njime i lomi osuđenikove udove. Polomljeno osuđenikovo telo, sada neprirodno savitljivo, vezuje se za taj isti točak tako da noge i ruke prate njegovu spoljnu ivicu. To je lomljenje točkom.

lomljenje točkom

 

Varijaciju predstavlja lomljenje na točku: osuđenika vezuju za točak u horizontalnom položaju, a dželat mu kosti lomi maljem. U oba slučaja se točak s izlomljenim telom natiče na dugačku motku, čiji se donji deo ukopava u zemlju i tako ostavlja dok osuđenik ne izdahne, a često i dugo posle toga, sve dok se leš sasvim ne raspadne i ne izjedu ga ptice.

lomljenje na točku

Krajem 18. veka, izvršenje ove kazne je u nemačkim zemljama i Austriji, odakle je nesumnjivo došla u Srbiju, bilo podrobno regulisano. Broj udaraca i njihov redosled morali su biti tačno određeni presudom. Lomljenje „odozdo na gore“, pri čemu je dželat lomio prvo ruke i noge (na jednom ili više mesta), a tek onda grudi i/ili vrat, bilo je mnogo teže nego „odozgo na dole“, kod koga već prvi udarac može da izazove smrt i spase osuđenog daljih muka. Te razlike se odražavaju u cenovnicima dželatskih usluga. Prema tarifi dželata u Bačkoj županiji iz 1772. godine, lomljenje „odozgo“ košta osamnaest, a „odozdo“ dvadeset forinti.[1]

U Srbiji je postupak bio propisan tzv. Karađorđevim Krivičnim zakonikom oko 1808. godine: „da mu se prebiju obe noge na 2 mesta i obe ruke, i tako živ da se digne na kolo i da se ne skine dok kost traje“. Ovaj način izvršenja smrtne kazne nije često primenjivan, a posle 1830-ih godina je potpuno izišao iz upotrebe. Međutim, točkovi su redovno korišćeni za javno izlaganje tela osuđenika pogubljenih na druge načine.



[1] Slavko Jovin, „Dželatski taksatorijum iz 1772. godine“, Zbornik za istoriju Matice srpske, 20 (1979), 89.

design by s4it impresum | autorska prava | privatnost | mapa sajta