Margaret Etvud
Biografija
|
Kanadska pesnikinja, romanopisac, kniževna kritičarka, ekološka aktivistkinja Margaret Etvud (Margaret Elenaor Atwood) rođena je 18. novembra 1939. godine u Otavi. Iako je najpoznatija po svojim romanima (za roman Slepi ubica, dobila nagradu Buker, 2000. godine) Sluškinjina priča, Mačje oči, Alijas Grejs, Izranjanje, Godina potopa, Antilopa i kosac, Penelopeja, Moralni poremećaj, Modrobrada književni opus kanadske književnice obuhvata knjige književih kritika, knjige kratkih priča, knjige za decu, kao i zbirke poezije.
Margaret Etvud, autorka više od trideset sedam knjiga dobila je za romane koje je napisala nagrade i priznanja ne samo u Kanadi, Engleskoj , već i u Francuskoj, Italiji, Španiji, Švedskoj, Norveškoj, SAD. Pored osvojene Bukerove nagrade za Slepog ubicu još tri njena romana su bila u najužem izboru za tu nagradu. Romani su joj prevedeni na više od trideset tri jezika širom sveta. Teme su joj raznovrsne: istorija, nacionalni identitet, priroda, muško-ženski odnosi…
Po romanu Sluškinjina priča Margaret Etvud nemački reditelj, oskarovac Volker Schlondorff snimio je film.
Margaret Etvud živi u Torontu.
O pesmi u prozi Venčanje za krvnika Margaret Etvud
|
Dragoslav Andrić, prevodilac sa francuskog, ruskog, nemačkog jezika preveo je više od 130 knjiga poezije, proze, dramskih tekstova . Između ostalih antologija (antologija rok poezije, antologije austalijske proze, itd.) Dragoslav Andrić je sastavio i preveo i ANTOLOGIJU KANADSKE POEZIJE U ime zemlje. U toj antologiji je i pesma Margaret Etvud Venčanje za krvnika. Pored vrlo kratkih biografskih podataka pesnika koje je uvrstio u ovaj izbor, uz belešku o autorki pesme Venčanje za krvnika, priložio je i kratak tekst o događaju koji je bio povod za pesmu.
Taj tekst glasi: „ Žan Koroler, bubnjar u kvebečkim kolonijalnim trupama, dospeo je u tamnicu zbog učešća u dvoboju 1751. U susednoj ćeliji je bila Fransoaza Loran, koja je zbog krađe bila osuđena na smrt vešanjem. Osim u slučaju pomilovanja po molbi, smrtnu je kaznu muškarac mogao izbeći jedino ako bi postao dželat, a žena ako bi se udala za dželata. Fransoaza je ubedila Korolera da se prijavi za upražnjeno mesto krvnika i da se oženi njome“
VENČANJE ZA KRVNIKA
Bila je osuđena na smrt vešanjem. Muškarac može da izbegne smrt ako postane krvnik, a žena udajom za krvnika. Ali, danas nema krvnika, pa nema ni izlaza. Postoji samo smrt, koja se odlaže za neodređeno vreme. Ovo nije izmišljotika, ovo je istorija.
x
Živeti u zatvoru znači živeti bez ogledala. Živeti bez ogledala znači živeti bez sebe. Ona živi bez sebe, nalazi rupu u kamenom zidu, a iza zida, glas. Glas prispeva kroz tamu i nema lica. Taj glas postaje njeno ogledalo.
x
Da bi izbegla smrt, tu svoju posebnu smrt, sa iščašenim vratom i nadutim jezikom, morala bi se udati za krvnika. Ali, krvnika nema, pa bi najpre morala da ga stvori, mora da ubedi čoveka na drugom kraju glasa, tog glasa koji nikad nije videla i koji je nikada nije video, taj mrak, mora ga ubediti da se odrekne svog lica, da ga razmeni za bezličnu masku smrti, službene smrti što ima oči, a nema usta, tu masku mračnog gubavca. Mora da preobrazi njegove ruke kako bi bile voljne da stave omču oko grla koja su bila izvajana kao i njeno, oko tih drugih grla. Morala bi se udati za krvnika i ni za koga drugog, ali to još i nije tako strašno, jer, za koga bi to drugog i mogla da se uda?
x
Pitate se kakav je to zločin počinila. Osuđena je na smrt zato što je krala odeću od svoga gazde, odeću njegove žene. Želela je da lepše izgleda. A, takve želje služinčadi nisu zakonom dozvoljene. Koristi se svojim glasom kao rukom, glas joj se probija kroz zid, i umiljat i dirljiv. Šta je mogla da kaže što ga je ubedilo? On nije bio osuđen na smrt, čekala ga je sloboda. Kakvo je moglo biti to iskušenje koje je delovalo? Možda je zaželeo da živi sa ženom kojoj bi spasao život, čiji je poged prodro duboko u zemlju, ali koja se ipak, za njim, povratila životu. Bila je to za njega jedina prilika da postane heroj, bar za jedno stvorenje, jer ako bi postao krvnik drugi bi ga prezreli. Bio je u zatvoru zato što je ranio nekog čoveka, mačem, po prstu jedne ruke. I to je istorija.
x
Dve moje prijateljice pričaju mi svoje priče, u koje se ne može verovati, ali su istinite. To su stravične priče, ali sve se to nije događalo sa mnom, još nije, događalo se sa mnom, ali smo sada daleko od toga, sad svoju nevericu gledamo sa užasom. Takve se stvari nama ne mogu dogoditi, sad je popodne, a takve se stvari ne događaju u ovo doba dana. Nevolja je bila u tome, rekla je, što nisam stigla da stavim naočari, a bez njih sam slepa kao slepi miš, nisam mogla da vidim ni ko je to bio. Takve se stvari dešavaju dok sedimo za stolom i pričamo priče o njima da bismo najzad mogli u njih da poverujemo. Ovo nije izmišljotina, ovo je istorija, ima više krvnika, ne samo jedan, zato su neki od njih bez posla. Rekao je: na kraju tih zidina, na kraju konopaca, kad se otvore kapije, polje, vetar, kuća, sunce, sto, jabuka.
x
Rekla je: bradavica, ruke, usne, vino, stomak, kosa, hleb, bedra, oči, oči.
Oboje su ispunili svoja obećanja.
x
Krvnik i nije tako loš čovek. Posle odlazi do hladnjaka pa onda sklanja otpatke, mada ne briše ono što bi se slučajno prosulo. Potrebne su mu samo proste stvari: stolica, neko ko bi mu skinuo cipele, neko ko bi ga, dok priča, gledao sa divljenjem i strahom, ako je moguće i sa zahvalnošću, neko u koga bi zaronio, da se odmori i okrepi. Sve se to ponajbolje dobija venčanjem sa ženom koju su drugi osudili na smrt zato što je želela da bude lepa. Postoji širok izbor.
x
Svako je rekao da je lud.
Svako je rekao da je pametna.
Svi su pominjali upadanje u klopku.
x
Šta su rekli kad su se prvi put našli sami u istoj sobi? Šta je rekla kad je skinula veo pa je video da ona nije glas nego telo i da je zato konačna? Šta je rekla kad je otkrila da je jednu zaključanu sobu zamenila drugom? Govorili su, prirodno, o ljubavi, mada time nisu ostali večno zaokupljeni.
x
injenica je da nema pri
a koje bih mogla pri
ati svojim prijateljicama, a da im od njih ne lakne. Istorija se ne mo~e izbrisati, mada se mo~emo tešiti nagaanjima o njoj. U ono vreme nije bilo ~ena-krvnika. Mo~da ih nikad nije ni bilo, pa nijedan muškarac nije mogao da spase sebi ~ivot ven
anjem. Mada su ~ene mogle, takav je bio zakon.
x
Rekao je: stopalo,
izma, naredba, grad, pesnica, putevi, vreme, no~.
x
Rekla je: voda, no, vrba, dlakavo u~e, trbuh zemlje, peina, meso, mrtva
ki pokrov, otvor, krv.
x
Oboje su ispunili svoja obeanja.
Str. 388-391
Dragoslav Andri, ANTOLOGIJA KANADSKE POEZIJE U ime zemlje
„Prometej“ Novi Sad, 2004.